GOVOR SA OTVARANJA FESTIVALA

Poštovani prijatelji pozorišta.

Poćeću ovo obraćanje najglumstvenijom rečenicom : „Ne mogu, a da ne..."
Ne mogu a da ne kažem da je velika čast otvoriti festival koji je u svojoj misiji jedinstven u Srbiji. Za NOVI TVRĐAVA TEATAR se godinama bore izvrsni umetnici. Od kojih sam mnogo naučila. Najpre, o pozorišnoj etici. Ali i o estetici. Verujem da smo svi mi makar jednom potajno poželeli da dobijemo šansu da pozdravimo publiku na početku jednog prestižnog festivala. Ili da budemo u nekakvom žiriju koji će imati privilegiju da oda priznanje i da se pokloni izvanrednosti svojih cenjenih kolega. Ili da pišemo poruku za Svetski dan pozorišta. Glumci uglavnom reprodukuju i tumače misli na kojima često zavide autorima. A retko imaju priliku da kažu nešto po čemu će ih publika zapaziti kao individue, a ne kao likove u komadu.
Jedno je sigurno. Svako naše obraćanje, bilo da je u svoje ime, ili u ime pisca, jeste pokušaj da svojim savremenicima kažemo koliko smo zahvalni što se bavimo baš ovim poslom. I svako naše obraćanje je dokaz da pozorište ne može a da ne bude postojeće, bivstvujuće. Neki bi rekli da je pozorište samoodrživo. I ne bi pogrešili. Mi ovde smo privilegovani jer prisustvujemo pozorišnom prazniku. Gledaćemo ostvarenja koja su obeležila pozorišnu sezonu, kako u Srbiji, tako i van granica naše zemlje. A verujem da smo svi svesni nužnosti i nasušnosti pozorišne saradnje u regionu. Zato su upravo ovakvi festivali važni i nadam se da će i narednih godina NOVI TVRĐAVA TEATAR imati punu podršku institucija. Kao društvo, moramo biti svesni odgovornosti i posledica, ukoliko se drznemo da pozorištu neprirodno nametnemo bilo kakve, pogotovo geografske granice.
Ovaj festival nema moto, nema nekakvu nepotrebnu selektorsku koncepciju. Jedini kriterijum je kvalitet. Kao i težnja stvaralaca da se odupru prosečnosti. NOVI TVRĐAVA TEATAR je ujedno naš „čuvar vatre" - čuvar pozorišne vatre, jer predstavlja šansu da preispitujemo svoje umetničke domete, kao i da nadjemo dodatnu motivaciju za naredne godine stvaranja.
Hvala vam!

Marija Medenica