INTERVJU - GLUMICA JELENA GRAOVAC

Glumica Jelena Graovac igrala je hrvatski koncept u predstavi “Jami distrikt”

jelena grahovacOno što kreiram je moj prostor sreće i slobode

Tri glumice koje su treće festivalske večeri igrale u predstavi “Jami distrikt” - Isidora Simijonović, Nina Nešković i Jelena Graovac oduvale su glumačku profesiju u sasvim drugu dimenziju. Svojom strasnom igrom – preciznom i mladalački podatnom, svojom odanošću ideji predstave, svojom neobuzdanošću mogle bi da budu mali master klas mnogim svojim i ne samo starijim kolegama... Stoga na početku tri velika “bravo” za njih!

Raspoložena za razgovor, posle predstave, bila je Jelena Graovac, igrala je maestralno hrvatski koncept ludila u predstavi... Na propitivanje kako su se našli na ovom projektu, kaže da je reditelj Mladenović neke od njih odabrao na kastingu a neke je gledao u neki drugim predstavama. Svi zajedno rade pak prvi put. Počinjemo pitanjem, šta misli zašto se publika smeje na mestima u predstavi gde smeh mora da stane i zašto se u Srbiji uvek sprdamo sa stvarima koje stvarno više nisu za šalu?

Igračka-plačka
Nama je to isto zanimljivo sa svakim novim susretom sa publikom i svakim novim izvođenjem, da vidimo reakcije publike, mesta gde reaguju. Ovo večeras nam je bilo 15. izvođenje. Predstava je tako i pisana, postavljena i igrana da se obračunavamo sa time šta nam je smešno. Naš reditelj je ovu predstavu žanrovski okarakterisao kao igračku-plačku. To dosta govori o pitanju smeha i onoga čemu se ne bi trebalo smejati..

Razbijeno ogledalo
Da li će u Srbiji ikada biti tako da naše pozorište, u kojem se ogleda naše društvo, ne bude toliko crno?Hm... Mi se u predstavi maksimalno bavimo našom surovom stvarnošću, do nekog neizdržljivog nivoa. Iznosimo stvarnost na pladnju a tnaša stvarnost postala je nešto zbog čega je jako teško stajati na nogama. To potenciranje stvarnosti do krajnjih granica je nešto ka čemu se krećemo.

Iživeti ludilo da bi se preživelo
Posle predstave osećam se jako čudno, dugo me drži adrenalin iz nje. Meni je lično veoma važna, to je moj stav, to kako igram ovu predstavu je nešto neodvojivo do toga kako se ja osećam kao čovek i umetnica. Što se više pustiš u to što je tvoje lično ovde, to se osećaš bolje, svakako si uzdrman ali nekako i čistiji.

Polje laži i polje istine
Da, izvan Jami distrikta, koji je polje neistine, laži, manipulacija i mržnje, postoji i polje radosti i istine. To polje za mene je prostor mog posla. Ono što kreiram a kreiram baveći se pozorištem, to je moj najveći prostor slobode i sreće. Zbog toga mogu da živim.

Druge predstave
Gde me još možete videti? Sa Anom Konstantinović nedavno sam radila na predstavi “I jedna, i druga”  u kojoj se bavimo “Hedom Gabler” i “Norom”, vadeći ih iz konteksta onoga što je Ibzen napisao. Igram i “Ostatke” Andreja Noseva. Tu se negde možda možemo sresti.

S. Miletić