Bertolt Brecht
06.07. u 21 čas
NARODNO POZORIŠTE SARAJEVO I FESTIVAL MESS
Trajanje: 105 minuta
Režija:
Paolo Mađeli
Adaptacija teksta i dramaturgija: Željka Udovičić Pleština
Scenografija: Mirna Ler
Kostimografija: Lejla Hodžić
Muzika: Arturo Anekino
Dizajn svjetla: Moamer Šaković, Paolo Mađeli
Asistent režije: Emin Hajrić
Asistentica dramaturgije: Džejna Hodžić
Asistentica scenografije: Mirzada Kobilić
Inspicijent: Nihad Kapić
Suflerka: Esmeralda Abdijević
Producenti: Izudin Bajrović, Ermin Sijamija, Nihad Kreševljaković, Dino Mustafić
Igraju:
MAJA IZETBEGOVIĆ, kao Gruša
ERMIN BRAVO, kao Pjevač, Azdak
EJLA BAVČIĆ TARAKČIJA, kao Natela Abašvili, Snaha Aniko, Stara
ERMIN SIJAMIJA, kao Lavrentij, Debeli knez, Odvjetnik
ALEKSANDAR SEKSAN, kao Šauva, Kaplar, Redovnik
ALDIN OMEROVIĆ, kao Simon
VEDRANA BOŽINOVIĆ, kao Svekrva, Seljanka, Debela žena
MEDIHA MUSLIOVIĆ, kao Dadilja Maro, Trgovkinja
AMRA KAPIDŽIĆ, kao Agronomka, Graditelj, Seljanka
VEDRAN ĐEKIĆ, kao Georgij Abašvili, Jusup, Oklopnik
MIODRAG MIKI TRIFUNOV, kao Veliki knez, Stari seljak
MERIMA LEPIĆ REDŽEPOVIĆ, kao Mlada traktoristica, Trgovkinja
DINO SARIJA, kao Odvjetnik, Nećak, Vojnik
NERMAN MAHMUTOVIĆ, kao Oklopni konjanik, Vitez pokriven prašinom
ISA SEKSAN, kao Mihel
AJRA BRANKOVIĆ, HENA OMEROVIĆ, DINO HAMIDOVIĆ kao Djeca
KENAN KOJIĆ - muzičar
O PREDSTAVI
Onima koji će se roditi posle nas
Zaista, u mračnim vremenima živim!
Bezazlena riječ je glupa. Vedro čelo
Znak je bešćutnosti. Taj, koji se smije,
Samo još nije primio
Poraznu vijest.
Kakva su to vremena, kad je
Razgovor o drveću gotovo zločin,
Jer uključuje šutnju o tolikim nedjelima?(…)
Kavkaski krug kredom jedan je od zadnjih, ali i jedan od najintrigantnijih komada Bertolta Brechta (1898 -1956), dramatičara drugačijeg, pesnika različitog, pripovedača, režisera i teoretičara koji je pokrenuo i epski teatar, tog vražjeg pacifista koji je svojim kritičkim, društveno angažiranim djelom revolucionirao pozorište. Hrabrost izričaja, snaga eksperimenta i strastvenost angažmana osigurala mu je ne samo poziciju najistaknutijeg nemačkog dramatičara 20. stoleća čija reč jednakom snagom i danas odjekuje s pozornica iščitavajući nemilosrdno istinu o svetu i vremenu, već i neosporan utjecaj na suvremenu evropsku dramu. Ekspresionistički rukopis i zanos Kruga, ove okrutne bajke za odrasle u šest slika, kojom u igru uvlačimo kulturološke, intelektualne, socijalne, političke I sve druge dimenzije prostora, zanos je u kojem Gruša, mlada žena, žrtvuje sve kako bi zaštitila napušteno dijete u vrtlogu građanskoga rata susrećući pri tom čitavu galeriju različitih likova. On nam dopušta slobodu forme, on traži satiru kao oruđe koje odlično odgovara i potrebno je našem vremenu, ali i obvezuje nas na kritiku apsolutističke vlasti, kapitalizma i naravno - rata - jer se njime ne može i neće rešiti niti jedan problem, a ono što za njim neumitno ostaje su stradanja, žrtve, nemoral, lopovluk i haos. Predstava prokazuje nepravdu I društvenu nejednakost, otvarajući nam mogućnost odluke da sami budemo arbitri zakona i vlastite sudbine, a ne da nam ta prava uzurpiraju korumpirani suci ili birokrati koji deluju uvek u korist kapitala i onih na vlasti. Imamo li snage razlučiti laž i manipulaciju od onog što je stvarno, od stvarnih problema i društva i pojedinaca? Misli li iko da živi u savršenom društvenom sistemu, a svedoci smo opasno rastućih socijalnih razlika? Jer nepravedni sistemi uvek generišu onu manjinu kojoj je svako bogatstvo premaleno i, s druge strane, one koji nemaju ni ono što im treba za elementarno preživljavanje, ona tri Grušina pastera za mleko... Ima li snage, zajedničke volje, izboriti se za plemenitije društvo, ustati protiv terora nad ljudima, nad ljudskom slobodom i naravno nad slobodom duha iz koje se, na kraju krajeva, stvara i umetnost i slobodno društvo – pitanja su koja se vrte u ovom našem Krugu…
Željka Udovičić Pleština
O REDITELJU
Paolo Mađeli rođen je u Pratu, u središtu Toscane. Profesionalni teatarski put započinje kao asistent Giorgija Strehlera, a potom kao mlad reditelj zajedno s Robertom Benignijem i Pamelom Villoresi osniva trupu Teatro studio del Teatro Metastasio. Studirao je režiju i slavistiku, a kad mu je ponuđena stipendija izvan Italije, odabire Rumuniju koja mu se, u tom periodu, činila najzanimljivijom u oblasti rediteljskog pozorišta. Tamo režira dvije predstave s kojima biva pozvan na pariški Festival Theatre des Nations Jean‐Louisa Barraulta. Na poziv Mire Trailović dolazi u Beograd 1974. i tamo svojom prvom predstavom Mandragola (Machiavelli) postiže veliki uspjeh, a sa Večeras improviziramo (Pirandello) gostuje prvi put u Sarajevu na MESS-u 1981. te dobija nagradu. U Zagreb odlazi 1985. gdje je angažiran kao umjetnički direktor Zagrebačkog kazališta mladih. Od tada pa do danas ostaje vezan uz region gde se, nakon profesionalnih izleta, uvek I ponovo vraća. Bio je stalni saradnik u pozorištu Wupertaler Buhnen (1989 - 1996) u vrijeme kada su dramski ansambl i trupa Pine Bausch stvarali zajedno, umjetnički direktor u Theater an der Ruhr, živeo je i radio u Beču (1997 - 2003), Dresdenu (2004 - 2008), te bio intendant nacionalnog pozorišta Toscane - Teatro Metastasio (2010 - 2016). Najnagrađivaniji je pojedinačni umjetnik Festivala MESS, dobitnik nekoliko Sterijinih nagrada, tri Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrade crnogorskog glumišta, Nagrade Borštnikovih susreta i mnogih drugih. Dobitnik je Zlatnog lovor venca Festivala MESS za doprinos teatarskoj umjetnosti 2014. godine. Režirao više od 170 pozorišnih predstava na scenama Nemačke, Italije, Mađarske, Francuske, Venecuele, Meksika, Švajcarske, Kolumbije, Belgije, Izraela, Slovenije, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Hrvatske...
O AUTORU
Bertolt Breht rođen je u Augzburgu 1898. Po izbijanju Prvog svetskog rata, da bi izbegao mobilizaciju, upisuje dodatne studije iz medicine i filozofije. Počinje da piše pozorišnu kritiku; ipak odlazi u rat, ali samo na mesec dana. Iste godine piše svoju prvu dramu Baal, a potom i drame Bubnjevi u noći i U džungli gradova. Godinu dana kasnije prima prestižnu nagradu Kleist, koja se dodeljuje neafirmisanim piscima. Ubrzo dobija priliku da režira svoju prvu predstavu, Edvarda IIKristofera Marloua, što obeležava i početak epskog teatra, po kom će zauvek ostati poznat kao jedan od najvećih inovatora u istoriji pozorišta.
Sredinom dvadesetih, na poziv Maksa Rajnharta, upravnika Dojčes teatra, jednog od najboljih pozorišta u svetu, odlazi u Berlin, gde ostaje narednih deset godina. Pod uticajem čuvene ekspresionističke izložbe "Nova objektivnost", zatim Čaplina, Ajzenštajna i Marksa, Breht razvija svoj koncept teatra, u kome zahteva budnog gledaoca koji se ne identifikuje sa pričom i likovima i na taj način racionalno rasuđuje i analizira predstavu i društvo. Prvi veliki uspeh postiže sa Operom za tri groša, koja je do danas na evropskim pozornicama izvedena više od deset hiljada puta.
U zastrašujućoj atmosferi jačanja nacizma, njegova dela spaljuju i zabranjuju, a na premijerama predstava zvižde i gađaju glumce. Breht zato napušta Nemačku i naredne godine provodi u Danskoj, Švedskoj, Finskoj i Americi. U ovom periodu nastaju njegova najznačajnija dela: Majka Hrabrost i njena deca, Kavkaski krug kredom, Dobri čovek iz Sečuana, Strah i beda Trećeg rajha. U Sjedinjenim Državama, u okviru hajke na trideset holivudskih umetnika, svedoči pod optužnicom da je član Komunističke partije. Sutradan se vraća za Evropu.
Bertolt Breht je do smrti , 1956. godine, napisao pedeset drama, tri filmska scenarija, dva prozna dela, dve pesme i osam teorijskih tekstova, ali uticaj koji i danas vrši na pozorište i teatarsku misao je nemerljiv.