05.07. u 21 čas
Trajanje: 80 minuta
Reditelj Mikele Modesto Kazarin
Pozorište “Tudor Vianu”/Đurđu/Rumunija
Inspirisano delom "Opsadno stanje" Albera Kamija
Dramaturzi: Andrea Penaki i Mikele Modesto Kazarin
Maske: Stefano Peroko di Meduna
Kostimi i ukrasi: Olimpija Damian
Asistenti: Ioana Rufu i Lavinija Kozma
Dizajner svetla: Bogdan Ionesku
Mark Antonije Romanezi, Umetnički direktor, Dužd: KOSMIN KRETU
Kuga: VLAD BINZOIU
Crna dama: ANKA PASKU
Viktorija: GEORGIJANA VRATIU
Diego: VLAD TEODOROV
Kapetan Garde: LAVINIA KOSMA
Ciganka: ANA SIVU-DAPONTE
Zanni: ROBERT POIANA
Gondolijer: KOSMIN KRETU
Komičari iz Senze Dimore
O PREDSTAVI
Davne 1630. godine, kuga je ovladala Evropom. Albert Kami je u svom dramskom delu „Opsadno stanje“ koristio istoriju te kuge kao pratekst govora protiv diktature. Polazeći od premise da je isti period bio onaj u kome je commedia dell'arte fascinirala celu Italiju, “Opsada Venecije“, predlaže reinterpretaciju priče, koja ima protagoniste, koji nose maske iz tog perioda. U ovoj predstavi prepliću se likovi komedije del arte: Zanni, Capitano, zajedno sa zaljubljenicima Dijegom i Viktorijom, ali maskom smrti tj. Kuge.
Daleko od toga da je politički komad, performans mletačkog reditelja zadržava sve Kamijeve poruke protiv totalitarnog režima, šaljući gledaoca, sredstvima commedia dell'arte- gestom, maskom - u područje grotesknog.
Poznati venecijanski reditelj Mikele Modesto Kasarin izjavio je u intervjuu o predstavi koju je režirao:
“Poruka koju sam želeo da saopštim je izvan svake posebne epohe: čak i da smo tu akciju postavili 1630. godine i predstavili Kugu koja je u to vreme bičovala Veneciju i čitavu Evropu, zapravo je Kuga u potpunosti ograničenje i nasilje koje sada se događa u raznim oblicima širom Evrope, još jednom .. moramo znati istoriju da je ne ponavljamo. KULTURA KOŠTA, ALI NEZNANJE KOŠTA JOŠ VIŠE!”
O REDITELJU
Mikele Modesto Kasarin
Režiser, glumac i učitelj Komedije del’arte. Glumio je vodeće uloge u komadima Komedije dell'Arte i raznim sličnim žanrovima. Sarađivao je sa vodećim umetnicimaiz oblasti Commedia dell'Arte: Karlom Bosom, Euđeniom Alegrijem, Enrikom Bonaverom, Stefanom Perokom iz Medune i učio sa značajnim ličnostima nacionalnog i međunarodnog teatra, kao što su A. Vasiliev, E. Montanari, M. Martineli, K. Ronkoni, P. Makarineli ... Profesionalnu karijeru započeo je u TAG-u Teatro di Venezia, pod vodstvom Karla Bosa, a sudelovao je i u velikim nacionalnim i međunarodnim produkcijama od 1990. do 1993. godine. Godine 1995. bio je osnivač pozorišne kuće Pantakin. Tokom godina on se sve više posvetio režiji, razvijajući sopstvenu ideju eksperimentisanja na maski, koju primjenjuje u nastavi. Režira brojne predstave, uključujući Il Corvo, bajku u masci, u koprodukciji Teatro Stabile del Veneto, La Biennale di Venezia i Pantakina, koji prima nagradu za najbolju predstavu na 38. Međunarodnom pozorišnom festivalu „La biennaledi Venezia. Takođe je nastavnik umetničke komedije na Uneverzitrtu u Ankoni (2000-2012), a 2007. godine je jedan od osnivača Venecijanske pozorišne akademije, čiji je i nastavnik. Od 2007. do 2016. međunarodna saradnja počinje sa Teatrul Masca u Bukureštu - jednom od najboljih pozorišta rumunske prestonice - za koje režira 7 predstava raznih vrstaod Komedije del arte, do Šekspira, Goldonija... U okviru evropskog projekta „Shakespeare u i izvan geta“ vodi međunarodnu radionicu. Godine 2018. počeo je da radi u UNATC-u (Nacionalni univerzitet filmskog pozorišta Karađale) u Bukureštu, predaje na masteru pedagogije i postaje član naučnog odbora Univerziteta.
O AUTORU
Alber Kami
Alber Kami je rođen 7. novembra 1913. u porodici siromašnog zemljoradnika u Alžiru. Otac je, ubrzo po dečakovom rođenju, poginuo u čuvenoj bici na Marni u Prvom svetskom ratu. Kamijevo školovanje i kasnije studije na Filozofskom fakultetu u Alžiru protekli su u svakodnevnoj borbi za opstanak. Kao student je morao sam da zarađuje hleb, udara pečate na vozačke dozvole u alžirskoj prefekturi, a u slobodnim časovima da prodaje automobilske delove i beleži barometarski pritisak u meteorološkoj stanici. Kami zatim radi u alžirskoj radio-stanici, interesuje se za pozorišnu umetnost, a jedno vreme radi i sa vlastitom pozorišnom trupom. Do sedamnaeste godine, kada mu je dijagnostifikovana tuberkuloza, aktivno se bavio fudbalom igrajući na poziciji golmana. Sport i nauku je zavoleo pod utacajem nastavnika u osnovnoj školi. Zahvalnost mu je odao i tokom inauguaracionog govora pri dodeli nobelove nagrade za književnost 1957. godine.
Uspešna publicistička aktivnost, međutim, postepeno ga odvodi književnom stvaranju. Kao esejist, kritičar i urednik lista "Borba", koji je 1940. pokrenuo u Parizu, Kami postaje istaknuta ličnost u francuskom pokretu otpora protiv nacizma. Bogato životno iskustvo i već oformljena vizija sveta počeli su da dobijaju svoj umetnički oblik u nizu njegovih slavnih romana: Stranac, (1942), Kuga (1947) i Pad (1956); zatim u dramama Nesporazum (1944), Kaligula (1944) i Opsadno stanje (1948), kao i u ditativnom lirskom komentaru romana Stranac, objavljenom 1943. godine pod nazivom Mit o Sizifu. Poznati roman je i Pobunjeni čovek (1951). Kamijevom književnom delu odato je najveće priznanje dodeljivanjem nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Kami je poginuo 4. januara 1960. u saobraćajnoj nesreći. Vozač je bio njegov bliski prijatelj i izdavač Mišel Galimar (fr. Michel Gallimard), koji je takođe poginuo. Njegove dve ćerke bliznakinje, Katrin i Žoan, vlasnice su autorskih prava na njegova dela.