Poštovana publiko, dragi gosti, dragi prijatelji, dobro veče i dobro došli na 5. Novi tvrđava teatar.
Zamoliću vas da ugasite svoje mobilne telefone, da ih ugasite, a ne da ih utišate, jer ćemo se na taj način, bar na dva sata prebaciti u neki drugi, bolji svet, svet koji tenička dostignuća nikad neće prestići i nadmašiti. Svet poezije, pozorišta, umetnosti. Nije to tako teško, probajte... Isključimo se da bismo se uključili, jer...
Ova zavesa skriva
Bedu skuplju od zlata,
Vek sažet u dva sata,
Beskraj na deset kvadrata!
Ispred ove zavese
Mrak je, u kome zapališe
Spasitelji gradove,
Sanduke, lađe i kace!
U mraku pred ovom zavesom
Mudraci nadbudališe
Budale, a budale
Nadmudriše mudrace!
Ispred ove zavese rat
Kuva zavoj i repu,
A mir rupu u glavi
Plaća rupom u džepu!
Iza ove zavese Rim
Pretvara se u Alpe,
Alpi u riblju pijacu,
a pijaca u stepu!
Iza ove zavese, plav,
Večernji vetar bora
More po kome plovi
Lađa veća od mora!
Ova zavesa deli svet
Na mora, ognja i leda,
Na pozornicu i crnu
Rupu koja je gleda!
Ova zavesa ne deli
Zlatno na crno i belo,
Iza nje se crni i beli
I plavi, zlatno – čelo!
Mišlju mudraca, koga je
Praporac s kape oglasio,
Iza zavese svetli svet
Koji se pred njom ugasio!
Da se napravi veliko pozoriste ne treba mnogo drangulija!
Već mnogo talenta i mnogo pameti!
U raznim pozorištima u svetu video sam velike manifestacije scenske tehnike, ali to mene nije očaralo! Za mene je Riba veće čudo od lađe!!! I lastavica veće čudo nego avion! Posle 50 metara možda ćemo biti u Engleskoj! Kroz pet minuta, možda ćemo stići u XVI vek!
Kroz puste zemlje,
ispunjene plačem,
krećemo u vatre
sa drvenim mačem!
Glumci, scena je vaša a vas, poštovana publiko, molim da aplauzom otvorite ovaj festival.