„SAN O MILENI"

Poštovana publiko, drage kolege i prijatelji, Pozdravljam vas!

0001 12Nisam navikao da sa scene govorim u ovom civilnom izdanju, bez pozorišnog kostima i rekvizite, nezaštićen tekstom nekog pisca, oči u oči s vama i s prirodom oko nas. Pristao sam, jer i ovo smatram pozorišnom igrom i ulogom. Igranje na otvorenom prostoru dodatno je neobično, jer začudo, priroda mu se ne odupire, nego naprotiv, pristaje na iluziju. Drveće uverljivo glumi sebe, trava se pravi da raste samo za ovu priliku, lišće šumi kao da mu je to režirano, zvezde trepere kao da namiguju čas glumcima, čas publici. Sve se odjednom razigra, izludi, i pomeri se iz stvarnosti. Nama glumcima je u toj igri najteže, jer to nije fer utakmica. Ne otimamo se za pažnju publike samo između sebe, nego moramo da nadigramo živu šumu, da lajemo na mesec što je dalek i hladan, da se rugamo zvezdama, jer jesu sjajne, ali su padalice, pa im sjaj kratko traje. Od nas se traži da im svima dokažemo da nije dovoljno biti prirodan da bi bio pažnje vredan. Jeste divna šuma i lep je pun mesec i šaren je leptir i mirisna je ruža, ali oni su samo to što jesu, a glumac može da bude sve što god mu se prohte. Drvo nikad ne može da glumi nešto drugo, a glumac može da bude i drvo i list i trava i ptica i mesec i predstava i festival i svečanost kao ova večeras. Mi glumci to znamo, a i vi ćete se u to uveriti, draga publiko, za ovih šest noći koliko na ovoj sceni traje šesti Festival Novi Tvrđava Teatar, koji upravo počinje.

Igor Đorđević