"ŽENE IZ TROJE"

LIČNI OSVRT
Snežana Miletić - novosadski PR festivala

Ponekad se u pozorištu desi nešto više od njega samog što ga učini svetinjom, ne poput crkve, nego svetim mestom solidarnosti, dobre volje i odlučnosti. Nešto tako desilo se upravo na otvaranju Novog tvrđava teatra 4. jula u Vili “Stanković”. U trenutku kada je publika trebalo da uđe na predstavu, nad Čortanovce su se stuštili kišni oblaci i sručili sve što su sa sobom poneli.

Svi stali pod obližnjje drveće najpre, u nadi da će oblak promeniti plan. A on stao tvrdoglav pa ispaljuje sve što je prvobitno možda i mislio da raspodeli i negde drugde... Pozivi meteorološkoj stanici, kako je moguće da pada kiša kada nije bila ni u izgledu. Dešava se, kažu.. I onda neko predloži suludu ideju – da se predstava odigra u prostoriji vile gde se u međuvremenu od pljuska sakrio veći deo publike. Vest se širi, čuje se odobravanje, budi neka divna solidarnost...

Tehnika donosi sa mokre scene mokre mokricate stolice, brišu ih hitri momci, žene i stariji sedaju na njih, mlađi po podu, dosta njih stoji, ubrzo je sve što je za predstavu potrebno tu, i ona počinje...
I desi se tu nešto neobjašnjivo, neka hemija saučešništva, koja priču o Mileni Pavlović Barili učini snovidljivijom i magičnijom, i posebnim trenutkom festivala koji će svi pamtiti. Na kraju aplauz, baš dug i moćan, katarzičan; publike glumcima i glumaca publici. Bravo tehnici, rediteljki Jeleni Bogavac a posebno glumcima “Sna o Mileni”: Tijani Višković, Aleksandri Veljković, Jovanu Zdravkoviću, Marku Panajotoviću i Miodragu Kovačeviću.

P.S. Festival je u neočekivanim uslovima moćnim ali i duhovitim govorom otvorio magični Igor Đorđević.